Ponešto o tuzi

Nekoć su ljudi tugu nazivali 'crna žuč' ili melankolija, a o njoj je pisao i Hipokrat. Bila je shvaćana isto kao i druge bolesti, poput dizenterije, bolesti pluća i sl.

Tuga je jedan od mnogobrojnih ljudskih osjećaja, kada čovjek izgubi nešto važno ili je razočaran u nečemu, što se dogodilo njemu osobno ili nekom drugom. Osjećati ponekad tugu prirodan je događaj i vjerojatno nema čovjeka koji bi mogao reći da nikada nije bio tužan.

Zašto tugujemo?
Najčešći razlozi tuge su gubitak ili razdvajanje od nečega odn. nekoga do čeka/koga nam je stalo, ili pak razočaranje zbog neispunjenih želja i očekivanja.

Gubitak - Ovo je najčešći uzrok tuge. Vrlo je tužno izgubiti nekoga, tko vam mnogo znači. Smrt u obitelji ili smrt prijatelja izaziva dugotrajni osjećaj tuge. Gubitak voljene osobe zbog smrti izaziva ne samo osjećaj tuge, nego i boli, kao najdublji oblik tuge. Gubitak nečega što nam je priraslo srcu (igračka, draga uspomena, i slično) također je često uzrok tuge

Promjene uslijed razdvajanja - Promjene koje nastaju napuštanjem određene osobe ili okoline u kojoj smo se dobro osjećali, kao npr. preseljenjem u neki drugi grad ili zemlju, promjenom radnog mjesta ili promjenom škole, napuštanjem starih prijatelja i znanaca često mogu izazvati osjećaj tuge. Odlazak braće ili sestara iz obitelji ili mjesta stanovanja izaziva isto osjećaj tuge. Druga vrsta tuge nastaje razdvajanjem, koje nastaje rastavom, a predstavlja također gubitak, kojeg usprkos shvaćanja situacije razumom, čovjek teško prihvaća kao novu situaciju. I ovaj osjećaj tuge ostaje kroz vrlo dugo vrijeme.

Razočarenja - Razočarenja zbog neispunjenja nekih očekivanja i želja, može izazvati osjećaj tuge, kao prirodnu reakciju na događaj. Veličina osjećaja tuge ovisi o odnosu veličine gubitka ili razočarenja prema očekivanju.

Loši odnosi s okolinom - Dobri odnosi s okruženjem donose u većini slučajeva sreću i zabavu u životu. Ali napetosti, sukobi, povrede osjećaja, nerazumijevanje ili prekidi u važnim odnosima mogu isto izazvati tugu.


Kada je tuga problem?

Ako osjećaj tuge potraje predugo i ostaje preduboko, sprečavajući čovjeka da uživa u dobrim stvarima života, tada se takav osjećaj naziva potištenost ili depresija. Najčešći simptomi potištenosti su:

- osjećaj ispraznosti i ukočenosti
- osjećaj beznađa
- osjećaj krivnje i beskorisnosti
- osjećaj osamljenosti i nevoljenosti
- osjećaj razdražljivosti i neugode, a moguća je i agresivnost
- osjećaj sebe kao nepotrebne i suvšine stvari
- imati probleme koji mozak stalno opterećuju poslom, školom ili sl.
- osjećati manjak energije za bilo kakvu inicijativu
- spavati premalo ili previše
- jesti previše ili premalo
- biti nemiran (nemati strpljenja ni za sjedenje, ni za odmor)
- imati zdravstvene poteškoće (bolove u trbuhu, glavobolje, bolove u prsima i sl.).

Ljudi, koji su potišteni, vrlo često to niti ne uočavaju. Najčešće okolina prva primijeti promjene, koje su se dogodile na potištenoj osobi. Događa se, da osobe za prevladavanje osjećaja potištenosti pribjegnu konzumaciji alkohola i droge.

Pomoć i samopomoć

Vrlo je važno pomoći ljudima u depresiji. Prvi je korak opušteni razgovor o problemima i traženje pomoći od prijatelja i stručnih osoba. Potišteni ljudi često se povlače u osamu i nerijetko će odbiti pomoć stručne osobe ili prijatelja zbog nespremnosti da razgovara o problemima koji ih muče. A upravo izolacija i izbjegavanje razgovora ili odgovarajuće akcije, najbolji put za produljenje depresivnog stanja.

Svaki čovjek, koji je svijestan stanja svoje potištenosti, može si značajno pomoći u prevladavanju tog stanja, kako bi se mogao lakše nositi s teretom svakodnevice. U najvažnije načine samopomoći spadaju:

Smijeh - Veselje i smijeh imaju izvanrednu ljekovitost. Imajte i blizini neku knjigu šala. Kad osjetite sjetu, uzmite knjigu šala i nasmijte se od srca. Dobar smijeh uspostavlja bolju ravnotežu antagonističkih procesa u organizmu i jača imunološki sustav organizma, pa se tako lakše možemo nositi sa životnim nedaćama.

Vježbe disanja - Disanje je normalna aktivnost organizma, ali duboko i opušteno udisanje i izdisanje s osjećajem, pomaže pri opuštanju od napetosti i potištenosti. Fokusiranje na disanje drži u potpunosti mozak usredotočen na tu aktivnost i kao integralni dio razmišljanja i meditacije omogućava smanjenje napetosti.


Povratak prirodi - Hodajte ili šetajte u parku ili prirodi. Sjednite kraj vodoskoka ili promatrajte scenu udaljene prirode, koja opušta i potiče maštu.

Vježbajte - Tjelesna aktivnost pomaže vašem raspoloženju. Očistite korov u svojem vrtu, uredite si stan, pokušajte žurno hodati ili provedite neku drugu tjelesnu aktivnost, osjećat ćete se ne samo bolje, nego ćete biti i zdraviji.

Zahvalnost - Napravite popis tri do pet pozitivnih događaja u svojem životu, koji su ostali u sjećanju kao važni za vaš život. Razmišljajte o svakom od njih posebno i shvatite njihov utjecaj na osobni život.

Davanje sebe - Oraspoložite svojim riječima nekoga tko i vas može oraspoložiti. Nazovite neku stariju osobu iz šire obitelji ili prijatelja i popričajte s njom. Pričuvajte nečije dijete neki puta, prošećite nečijeg psa, ako mu je vlasnik spriječen zbog nekog hitnog posla, pomognite nekom nešto i vidjet ćete korist u svojoj duši.

 

Povratite snagu - Svi mi imamo neotkrivenu snagu u sposobnostima u kojima smo talentirani. Iskoristite povremeno svoju snagu u takvim aktivnostima.

Posvetite se nečemu - Posvetite se vrtu, kućnim biljkama, kućnim ljubimcima ili sl. Kada nešto potpomažete, osjećate ljubav prijenosom pažnje kao oblika darivanja.

Isprika - Krivnja i jadikovanje nalaze se posvud oko nas kao velik teret, koji pridonosi neraspoloženju, odvlačeći pažnju od uzroka. Ponudite uljudnu ispriku za izrečene ili napravljene stvari, koje su nekog oneraspoložile ili povrijedile. Osjećat ćete se lakše čak i ako se samo kajete, ako niste u mogućnosti osobno se ispričati.

 

Važno je prilikom samopomoći u potištenosti biti uporan u dobivanju potrebne snage za ostvarivanje svojih ciljeva. U početku ciljevi trebaju biti manje zahtjevni, ali ih treba strpljivo provoditi svakodnevno, korak po korak. Za svako ostvarenje ciljeva trebate si čestitati i nagraditi se, jer je to put izlaska iz sjene potištenosti.

Nedvosmisleno je korisna (a nekad i neophodna) određena pomoć u svladavanju potištenosti: od psihičko-emocionalnih savjetovališta do direktne liječničke pomoći, ali odlučujuće korake i uz takvu pomoć čovjek mora učiniti sam.

Kako piti alkoholna pića

Iako bi mnogi od nas liječenih alkoholičara i njihovih bližnjih voljeli da alkoholnih pića uopće nema jer imaju s njim vrlo loša iskustva, to se nažalost neće desiti. Tradicija spravljanja i konzumiranja alkoholnih pića vrlo je duga. Mnoga alkoholna pića uživaju status vrhunskih remek djela. Treba li nas to zabrinjavati? Nipošto.

Na pijenje alkoholnih pića može se gledati kao na konzumaciju tableta ili upravljanje motornim vozilima. Ne mora biti opasno za zdravlje ukoliko se primjenjuju odgovarajuće mjere opreza. U suprotnom, ugrožavate svoje (i tuđe) zdravlje i život.

Treba li na alkoholna pića početi lijepiti etikete „OPASNO PO ZDRAVLJE“, „Alkohol uništava jetru“, ...?! Da li bi takve poruke utjecale na konzumente alkoholnih pića? Vjerojatno jednako kao i poruke o štetnosti duhanskih proizvoda na pušače.

Možda je korisnije istaknuti neka pravila u vezi konzumiranja alkohola, kako pijenje ne bi prešlo u opijanje i nadalje u alkoholizam:

1. Alkohol nije voda – ne moraš ga piti svaki dan
2. Alkoholna pića nisu nadomjestak za hranu – pij alkohol isključivo uz jelo
3. Ne pij iz boce – jedna čaša, čašica ili krigla za pivu je dostatna mjera za jedan dan
4. Možda se druga 'runda' može tolerirati, ali treća nije potrebna
5. Ne pij dok radiš, ne pij kada upravljaš vozilima, ne pij u društvu s maloljetnicima
6. Ne hvali se nikad da si se napio
7. Ako si žedan, alkohol nije pravi odabir. Da je tako, onda bi i djeci davali pivu da se osvježe!

Držite li se ovih zlatnih pravila, velika je vjerojatnost da nećete imati problema s alkoholom i alkoholizmom.

Zašto uopće pijemo alkoholna pića? Uglavnom da bi se opustili i zabavili. (To se može lijepo i bez alkohola!). No, i za to je potrebno pridržavati se mjere, da ne krene u napijanje. Jer napijanje izgleda ovako:

Osim toga, dovoljno je spomenuti još i ovo:

1. Djeca mrze zadah alkohola koji osjete kod starijih.
2. Velika je vjerojatnost da u alkoholiziranom stanju pričate hrpu gluposti, iako sami sebi zvučite jako pametno.
3. Alkohol može biti privremeni bijeg od realnosti. A kad se vratite u realnost, biti će još i gore.

Pozitivan stav

Imate problem.... A tko nema probleme?!
Imate hrpu problema s kojima se morate nositi?! Hm, možda ste si ipak sami krivi za tu hrpu.. I velika je vjerojatnost da će se oni samo i dalje nagomilavati... A to je vrlo neugodna spoznaja.

No, možda si nekako možete pomoći i možda ima nade da ćete uspjeti početi rješavati te svoje probleme. Probajte ovako:

1. Sagledajte problem(e) - ne uvezujte pojedinačne probleme u jedan veliki problem, jer tako otežavate rješavanje problema,

2. Razmislite što zaista možete učiniti da biste ih riješili odn. da umanjite njihov značaj i utjecaj koji imaju u vašem životu,

3. Većina problema ima poveznicu s nekom osobom iz našeg okruženja - ne predbacujte odgovornost za probleme na druge, već potražite način da riješite onaj dio problema koji se tiče vas samih.

Tijekom procesa definiranja problema možda vam neće odmah 'sinuti' da je bit problema vaš ODNOS PREMA PROBLEMU. Naime, ključnu ulogu u sagledavanju bilo kojeg problema imaju vaša OČEKIVANJA. Ukoliko se stvarnost razlikuje od očekivanog, nismo zadovoljni, pa na tekve situacije, osobito ako su učestale, počinjemo gledati kao na problem.
A onda počinjemo i reagirati na problem:

a) durimo se,
b) ljutimo se,
c) jadamo se prijateljima,
d) prekidamo komunikaciju s osobama koje nas povezuju s problemom,
e) ... razmišljamo ... kako odstraniti osobe 'koje smatramo krivcima' za problem,
f) ... ne razmišljamo o problemu... dok se opet ne nađemo u istoj situaciji i osjetimo isto nezadovoljstvo i tjeskobu,
..
..
n) zauzmemo malo drukčiji stav prema problemu i shvatimo da to i nije neki problem, već samo jedna u nizu životnih situacija koja nam ne ide baš na ruku.

Dakle, ako malo modificiramo očekivanja, zažmirimo malo na neke iritantne elemente, pa malo poradimo na svojoj pozitivnoj ekspresiji, možemo očekivati da ćemo imati puno manje problema u svom životu, a puno više izazovnih situacija koje nas upućuju na pozitivnu akciju.

KAD SE HOĆE, SVE SE MOŽE.
Stvar je perspektive i pomagala/pomagača.

Upoznajte parkove svjetskih metropola

Svjetske metropole turistima nude odlične muzeje, restorane, shopping ulice, klubove, kulturne i povijesne znamenitosti, ali i prekrasne parkove u kojima možete potražiti malo zelenila i tišine od gradske buke. Neki parkovi poznati su gotovo kao i sami gradovi u kojima se nalaze, a među onima koje se svakako isplati posjetiti su:

Central Park, New York City

Ogroman park u srcu Manhattana otvoren je 1857. Godišnje ga posjeti 35 milijuna ljudi što ga čini najbolje posjećenim gradskim parkom u SAD-u. U Central Parku bez problema možete provesti čitav dan, a da vam ne bude dosadno - možete posjetiti dvorac, igrališta, klizališta, zoološki, amfiteatar, jezero ili se jednostavno opustiti i uživati u mirnoj strani New Yorka.

Park Güell, Barcelona
Šareni park ubraja se među brojne neobične lokacije u Barceloni za koje je zaslužan slavni arhitekt Antoni Gaudi. Iako mu je izvorna namjena bila rezidencijalna, park je danas javna površina jedinstava po spoju igrališta, šetališta i mističnih građevina. 

Hyde Park, London
London ima čitav niz lijepih parkova, a najveći je upravo Hyde Park koji je otvoren davne 1637. U parku se nalaze umjetnička galerija, jezero, igrališta i brojni spomenici, uključujući i fontanu koja je posvećena pokojnoj princezi Dijani. Ujutro ćete naići na ljude koji vježbaju tai chi ili jašu konje, a navečer se u parku redovito održavaju zanimljivi koncerti.

 

Stanley Park, Vancouver
Stanley Park je nešto veći od Central Parka. Otvoren je 1888., a na njegovom mjestu se nekad nalazila vojna baza. U parku se nalazi preko 150.000 stabala i 8,8 kilometara dugačka staza uz samo obalu, tzv. Seawall. Staza je izgrađena naknadno za zaštitu od erozije. Park svake godine posjeti osam milijuna ljudi.

Parc des Buttes Chaumont , Paris
Park je utemeljen1867. godine i otvoren javno 1. travnja iste godine u povodu Svjetskog sajma. 
Područje parka je do 1860. korišteno kao kamenolom, a za vrijeme Napoleona III. donijeta je odluka o kupovini zemljišta i preuređenju u javni park.

Park se prostire na ukupno 24,7 hektara godišnje i godišnje ga posjeti više od 3 milijuna posjetitelja. Dio parka bio je od 2003. godine zaštićen radi očuvanja biljnog bogatstva, ali većina parka ostaje dostupna građanima.

 

Ueno Park, Tokyo
Ueno Park je glavno odredište za odmor u glasnom i užurbanom Tokiju. Službeno nosi naziv Ueno-onshi-koen Park, a u njemu čete pronaći niz svetišta, zanimljivih stabala, zoo, Nacionalni znanstveni muzej, Muzej grada Tokija i Muzej zapadne umjetnosti.

Park Maksimir, Zagreb
I naravno, ne smijemo ispustiti niti Park Maksimir u Zagrebu u kojemu mnogi Zagrepčani nalaze osvježenje u hladu prekrasne stoljetne šume i razonodu u Zoološkom parku.