Pijenje alkoholnih pića i problemi vezani uz prekomjerno pijenje oduvijek su bili mnogo češći u muškaraca nego u žena. Međutim, alkoholizam žena je u zadnje vrijeme sve veći problem. Smatra se da broj žena alkoholičara raste brže od ukupnog porasta broja alkoholičara. Alkoholizam muškaraca i alkoholizam žena ima određene specifičnosti, što se odnose ponajprije na uzroke pijenja. Razlike postoje i u načinu pijenja, starosnoj dobi kad počinje piti muškarac a kad žena i u posljedicama prekomjernog pijenja. Specifičnost alkoholizma muškaraca i žena uvjetovana je brojnim kulturno-historijskim i društveno-ekonomskim čimbenicima. Društvena kretanja izazvala su velike promjene u socijalnim odnosima, a znatne su se promjene dogodile i u obiteljskim odnosima.
Transformacijom patrijarhalne obitelji uloga se žene mijenja u smislu stvaranja znatno drugačijeg sustava odnosa ne samo u obitelji nego i u društvu uopće. Tom svojom ulogom žena istovremeno doživljava određene gratifikacije i priznanja, ali i mnoga opterećenja, što bitno utiče na način njezina života.
Razvitak alkoholne bolesti uvjetuje tri osnovna čimbenika: čovjek, sredina i alkohol. U nastanku i razvitku alkoholne bolesti u žena dominantniju ulogu igra ličnost sa svim svojim značajkama, a mnogo manje sredina koja i tradicionalno ima drugačiji odnos prema ženi koja pije, pogotovo prema ženi koja prekomjerno pije alkohol. Ovome je potrebno dodati činjenicu da su se do prije dvadesetak godina alkoholičarke pretežno regrutirale iz krugova žena "slobodnijeg ponašanja", prostitutki, debila i sl. i takva se slika, kao odraz moralističkog pristupa alkoholizmu, u nekim sredinama djelomično zadržala i do danas. Teško je dati točne podatke o broju alkoholičara uopće, pa i o broju alkoholičarki. Međutim, brojna alkohološka istraživanja pokazuju kako njihov broj stalno raste. Evidentan porast žena alkoholičara najveći je u SAD i u nekim zemljama zapadne Europe.
Prema podacima iz svjetske i naše alkohološke literature, odnos broja muškarca i žene alkoholičara početkom 60.-ih godina bio je 8:1, što u odnosu prema ranijem razdoblju pokazuje porast alkoholizma među ženama. Desetak godina poslije taj se odnos pomakao na 6:1, da bi danas u prosjeku iznosio čak 5:1. Međutim, odnos broja muškaraca i žena alkoholičara nije isti u svim zemljama, iako je približan u onima gdje je alkoholna bolest i najrasprostranjenija.
Računa se da je alkoholizam u žena najrasprostranjeniji u Velikoj Britaniji, tamo na tri alkoholičara dolazi jedna alkoholičarka, zatim u Norveškoj (5:1), u Njemačkoj (5:1), SAD (5:1), Francuskoj (6:1), Kanadi (6:1) itd. U Hrvatskoj koja je četvrta zemlja po potrošnji alkoholnih pića u Europi, odnos broja muškaraca i žena alkoholičara iznosi otprilike 4:1.
Prema nekim autorima broj alkoholičarki mnogo je veći u zemljama s višim standardom i povoljnijim statusom žene, dok je prema drugima, taj broj podjednako rasprostranjen u gotovo svim sociokulturnim sredinama.
Suvremena alkohološka istraživanja pokazuju da je alkoholizam dosta čest u žena svih profesija i društvenog statusa, sa svojstvom pijenja po tipu "solo drinker", što znači da žene piju same nastojeći to često sakriti i od svojih najbližih. Među liječenim alkoholičarkama najbrojnije su radnice, zatim službenice i domaćice, a onda slijede umirovljene, žene bez zanimanja, učenice i studentice i na kraju žene slobodne profesije. Više od polovice bolesnica je u radnom odnosu, a to pokazuje da su dvostruke obveze što stoje pred zaposlenom ženom djelomično pridonijele nastanku njene bolesti. Ipak zaposlenost uvjetuje ranije otkrivanje alkoholizma, pa je i pritisak da se alkoholičarka podvrgne liječenju snažniji i dolazi s više strana. Znatno je teže otkriti, pogotovo podvrgnuti liječenju alkoholičarku ako je ona nezaposlena odnosno ako je domaćica. Zbog toga je broj alkoholičarki koje su domaćice, zbog teškoća u otkrivanju bolesti mnogo veći.
Raširenost alkoholizma među domaćicama tumači se i time što su mogućnosti šireg kontakta s ljudima i zbivanjima malene. Zapravo, lišene su mogućnosti vlastite afirmacije, što ih vodi u nezadovoljstvo, nesigurnost i konflikte. Konflikti su sadržani već u samoj nemogućnosti tih žena da se pobune. Maksimalno nerazumijevanje izraženo u takvom stavu često dovodi do anksioznosti (tjeskobe), napetosti i depresivnog raspoloženja.
Raširenost alkoholizma među zaposlenim ženama, radnicama, može se tumačiti brojnim etiološkim čimbenicima, među kojima je psihološka nespremnost takve žene da se snađe u novoj ulozi koja je dvostruko opterećuje obvezama u kući i na radnome mjestu. Ta psihološka nespremnost i prevelik napor stvaraju u ženi stalnu unutrašnju napetost, koja opet zahtjeva razne "ventile" i rasterećenja. U tom smislu struktura zanimanja ispitanih bolesnica pokazuje teže životne i radne uvjete, odnosno veću neprilagođenost žena koje su po zanimanju radnice.
Najveća skupina liječenih alkoholičarki bila je u dobi od 41 do 50 godina. Prema podacima iz svjetske literature, najveću skupinu čine liječene alkoholičarke u dobi od 31 do 40 godina. Navedena razlika u životnoj dobi liječenih alkoholičarki prije se može tumačiti kasnijim javljanjem na liječenje nego objektivnim razvojem alkoholne bolesti u tom razdoblju. Naime, jedna od bitnih karakteristika "ženskog" alkoholizma i jest u tome što se žene na liječenje javljaju nakon dužeg alkoholičarskog staža, prikrivajući niz godina svoju bolest. Kasnijem javljanju na liječenje umnogome pridonosi i dalje prisutno tradicionalno, moralističko shvaćanje da je alkoholizam porok, a ne bolest.
Žene u pravilu nešto kasnije počnu piti nego muškarci. Posljedice alkoholizma u žena mnogo su teže i složenije nego u muškaraca. Uz to žene teže podnose alkoholna pića nego muškarci, što se objašnjava, uz ostalo, manjom količinom krvi u organizmu žene. Podaci govore da se najveći broj žena počinje opijati u dobi od 31 do 40 godina, potom slijedi starosna skupina od 21 do 30 godina. Nameće se zaključak da je riječ o razdoblju kad većina žena zasniva obitelj, rađa i podiže djecu, rješavajući tada i svoja ostala egzistencijska pitanja. Analizirajući trajanje pijenja alkoholnih pića, došli smo do podataka da većina bolesnica obuhvaćenih ispitivanjem ima dug alkoholičarski staž (od 10 do 20 godina).
Alkoholizam udanih žena može se tumačiti činjenicom da je riječ o bračnoj zajednici, često sklopljenoj između neprilagođenih, nezrelih i nestabilnih ličnosti, koje niz godina žive u pasivno-ovisnoj simbiozi i apatično-depresivnom odnosu u okviru inertno podržavanih društvenih zakonitosti i običaja.
Brojni su razlozi prekomjernom pijenju žena, dok su uzroci nastanka alkoholne bolesti vrlo složeni. U najvećem broju slučajeva alkoholizam u žena nastaje kao posljedica primarnih neurotskih poremećaja, uz najznačajnije simptome anksioznih stanja. Sekundarni alkoholizam jače je izražen u žena nego u muškaraca, obično nastaje na osnovi neurotskih poremećaja i uvjetovan je strukturom ličnosti. Otuda je u žena pijenje alkohola pretežno samo "ventil" rasterećenja osobnih konflikata i napetih situacija. Iako je društveno dozvoljena količina alkohola i u žena u sve većem porastu, što može utjecati na razvitak primarnog alkoholizma, alkoholizam u žena je u najvećem broju slučajeva simptomatski, što znači da je to samo znak nekih drugih poremećaja i smetnja. Ova specifičnost "ženskog alkoholizma" odlikuje se i čestim usamljenim pijenjem (solo drinker), ali i činjenicom da žene piju pretežno žestoka pića, zbog njihovog bržeg djelovanja. Usporedo s uzimanjem alkohola radi olakšanja napetih životnih situacija u strukturi ličnosti čimbenik općeg neurotizma u alkoholičarki dostiže znatnu razinu. Uz razvitak alkoholne bolesti sve je izraženija depresivna slika sa znacima nezadovoljstva i ogorčenja, kao i pasivno agresivnog stava. Opći psihofizički status postupno se smanjuje i ovisno o strukturi ličnosti, obiteljskoj i socijalnoj situaciji, u razvijenom stupnju bolesti intenzivno propadaju psihičke funkcije i znatno se smanjuju radne sposobnosti. U nesređenim obiteljskim odnosima te zbog osobnog nezadovoljstva i neostvarenih želja, često je izražen strah od gubitka vlastitog identiteta. U misaonom se tijeku zbiva dezorganizacija, što se reflektira brzopletim i pogrešno rješavanim problemskim situacijama.
Usamljenost je čest razlog prekomjernom pijenju žena. Zbog usamljenosti alkoholu pribjegavaju žene koje su ostale neudane i same kao i one koje žive u nesretnom braku ili u izvanbračnoj zajednici, ne ostvarivši želju za sretnim životom i sigurnošću. I u takvim je slučajevima potrebno imati na umu premorbidnu strukturu ličnosti kao i životne uvjete. Među brojnim uzrocima alkoholizma žena najčešći su alkoholizam u obitelji, konflikti u obitelji, razvod braka, usamljenost, bolest) zapazili smo da žene često piju pred menstruaciju ili u vrijeme menstruacije. U žena s bolnom menstruacijom alkoholom se želi postići stanoviti sedativni učinak. Mnoge se žene tako i naviknu na alkohol. Neke žene počinju prekomjerno piti u vrijeme klimakterija. Alkoholizam je u to vrijeme najčešće uvjetovan hormonskim promjenama i popratnim psihičkim smetnjama vezanim uz to doba života žene.
Dr. Jadranka Juraj
Klinika za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice” Zagreb.
Zagreb, 2003.
