EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

Jednostavno rečeno emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnosti kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Samo po sebi je razumljivo koliku ulogu osjećaji imaju u nošenju sa svakodnevnim situacijama, komuniciranju s drugim osobama i najvažnije koliku oni ulogu imaju u donošenju odluka.

Koncept EQ (kvocijent emocionalne inteligencije) pojavio se 1990. godine kada su psiholozi John Mayer i Peter Salovey objavili tekst pod nazivom Emocionalna inteligencija, a svoju svjetsku afirmaciju doživio je 1995. godine kada je Daniel Goleman objavio svoj best seller s istim naslovom.

Za razliku od IQ-a, okružuje nas mnoštvo dokaza kako visoki EQ uglavnom jamči uspjeh, bilo privatno ili poslovno. Emocionalno inteligentna osoba neće se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom. Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, realistična je, ali ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Uglavnom je zdravija i više zadovoljna životom.

Za razliku od IQ-a, koji je definiran rođenjem, EQ se može razvijati i može se raditi na njegovom povećanju bez obzira na godine.

U usporedbi s IQ-em, EQ je teže mjeriti. Ipak, znanstvenici su razvili nekoliko načina mjerenja, a najpoznatiji je razvio izraelski psiholog Reuven Bar-On, koji definira sljedeće kriterije za mjerenje emocionalne inteligencije:

Intrapersonalna skala – Govori kako osoba vidi sebe i koliko je kompetentna identificirati različite emocije u isto vrijeme. Ova kategorija također mjeri samopouzdanje, samosvjesnost i neovisnost osobe.

Interpersonalna skala – Odnosi se na odnos osobe s drugim osobama prema dvije najvažnije stvari:

1. Empatija – sposobnost osobe da osjeti tuđe emocije.

2. Društvena odgovornost – svijest o doprinosu za opće dobro.

Interpersonalni odnosi – Oni mjere sposobnost osobe da kreira i zadrži obostrano zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima, s velikom dozom intimnosti i iskrenosti. Tu se cijene osobine poput razumijevanja tuđih problema i situacije, fleksibilnost i tolerancija.

Skala upravljanja stresom – Pokazuje koliko je neka osoba dobra u toleriranju stresa i kontroliranju impulzivnih reakcija.

Skala raspoloženja – Emocionalno inteligentni ljudi su sretniji i optimističnijeg pogleda, jer se dobro nose s negativnim osjećajima.

Naravno, ljudi su nepredvidivi i teško je potpuno zavladati svojim osjećajima, ali to ne znači da ne biste trebali pokušati.

TEST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE – EQ

Iskreno odgovorite na sljedećih 10 pitanja sa DA ili NE:

1.    Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u jednostavnoj rečenici: „Osjećam…“?
2.    Možete li prepoznati različite osjećaje?
3.    Jeste li emotivno neovisni o drugima?
4.    Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?
5.    Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?
6.    Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?
7.    Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?
8.    Iskorištavate li svoje potencijale?
9.    Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?
10.  Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?

Rezultat:
Ako ste na barem 8 pitanja odgovorili sa „DA“ – imate razvijenu emocionalnu inteligenciju.

KAKO POVEĆATI EMOCIONALNU INTELIGENCIJU?

1. Naučite prepoznati osjećaje

Stalno sami sebi pojašnjavajte svoje osjećaje. Često se zapitajte „kako se osjećam?“, a ako osjećate čitav niz različitih emocija, razlučite ih i rangirajte ih. Ali nikad ih nemojte preuveličavati, ali ni minimalizirati.

2. Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje

Nemojte tražiti vanjska objašnjenja za ono što osjećate ili stalno sebe prikazivati kao žrtvu. Prepoznajte što osjećate i pokušajte razumjeti zbog čega to osjećate.

3. Predvidite svoje osjećaje

Naučite unaprijed predvidjeti kako ćete reagirati nakon određenog događaja ili akcije. Izbjegavajte raditi stvari koje će inspirirati negativne osjećaje.

4. Pitajte druge kako se osjećaju

Ne možete znati kako se netko osjeća ako ga ne pitate osim ako imate izrazito razvijenu empatiju. U svakom slučaju, morate ih prvo razumjeti da biste mogli suosjećati s njima. Slušajte ih pažljivo bez predrasuda.

5. Budite manje osjetljivi

Ako netko kaže nešto s čim se ne slažete, nemojte se odmah povlačiti ili napadati. Ovakve reakcije govore samo kako se ne možete nositi s kriticizmom. Umjesto toga, zahvalite na iskrenosti i usredotočite se na vrijednost njihovih komentara.

6. Probleme sagledavajte cjelovito

Kada vam se nešto loše dogodi i mislite kako propada cijeli svijet, razmislite o tome koliko je vaš problem zaista ozbiljan. Koliko će on važnosti imati za 10 godina? Deset mjeseci? Deset tjedana? Deset minuta?

I jedna struna je dovoljna...

U nekim trenucima života, kad stvari baš i ne idu onako kako planiramo i priželjkujemo, treba se sjetiti priče o Niccolu Paganiniju. Taj je violinski virtuoz oduševljavao publiku svojim maestralnim umijećem, ali i fantastičnim duhom, te sjajnim improvizacijama.
Na jednom koncertu, kaže priča, izvodio je pred punom dvoranom jedno prilično teško djelo. Okružen cijelim orkestrom, uživao je u vlastitoj izvedbi kad mu je u predposljednjoj skladbi koncerta pukla struna na violini. Na licu mu se pojavilo iznenađenje i, iako vidno ljut, nastavio je izvedbu, sjajno improvizirajući. Za nekoliko trenutaka pukla je i druga struna. Nedugo nakon nje i treća. Sada su tri strune visjele s majstorove violine dok je on i dalje nezaustavljivo privodio izvedbu kraju, svirajući samo na jednoj jedinoj žici.

Po završetku je publika skočila na noge, dajući ovacije sjajnom umjetniku, još žešće plješćući njegovoj hladnokrvnosti, snalažljivosti i improvizaciji, te dovršenoj izvedbi u uvjetima kada to gotovo nije bilo moguće. Nakon što su se ovacije stišale, Paganini je zamolio publiku da sjedne i iako su svi znali da ne mogu očekivati bis, poslušno su se vratiti u svoja sjedala. Paganini je podigao violinu tako da ju cijela publika može vidjeti, klimnuo glavom dirigentu i uz mig publici započeo svirku uz povik ‘Paganini i jedna žica!’.

Na svom je jednožičnom Stradivariju odsvirao završnu skladbu koncerta dok je publika u čudu promatrala kako se pred njihovim očima, u zanosu duha, nemoguće pretvara u moguće.

Prisjećajući se ove priče, shvatimo da naši životi, ma koliko ispunjeni problemima, brigama, razočaranjima i svim ostalim ‘ugodnim’ popratnim pojavama ne moraju to biti.

Provodimo većinu vremena koncentrirajući se i brinući za žice koje su popucale. Žice koje ne možemo istog trenutka popraviti i promijeniti. A zaboravljamo da uvijek postoji barem jedna žica koja je još ispravna. Uvijek postoji bar jedna ispravna žica koje se vrijedi prihvatiti, s kojom vrijedi improvizirati. Jer i jedna žica je dovoljna za stvaranje predivne glazbe života.

Stoga, mislite li da vam je teško, uhvatite se za onu jednu čitavu žicu u sebi i skladajte svoju melodiju koja će vas uzdići do neslućenih visina i izazvati ovacije.
Vaše vlastite ovacije samima sebi, znajući da ste nemoguće - u zanosu duha i srca - pretvorili u moguće…

In memoriam - Amy Winehouse

Amy Winehouse - Rehab (video)

Iz arhive kluba

KLUB LIJEČENIH ALKOHOLIČARA TRAVNO 

Josip M., liječeni alkoholičar   

 

Klub liječenih alkoholičara Travno radi od 1997. godine. Osnovala ga je grupa entuzijasta na čelu sa g. Miljenkom B. Klub broji 16 stalnih članova, koji se redovito sastaju ponedjeljkom od 18 sati pa nadalje. U klubu imamo 2 počasna člana i to g. Đuro Š., duže od 20 godina, te gđa. Ljerka B. duže od 15 godina apstinencije. G. Miljenko B. apstinira 7 godina, ostali članovi manje. 

Gosp. Vlado M. doveo je iz Bolnice Vrapče terapeuta gđu. Sanju Jelić, prof. defektologije, kojoj smo jako zahvalni, jer bez terapeuta klub bi vrlo teško radio. Problema u klubu nemamo i zaista se lijepo sastati i malo popričati. Iako klub čine liječeni alkoholičari, teme su različite, a ne samo alkoholizam.

Ako se dogodi recidiv u klubu, idemo u prijateljski posjet, nastojimo člana ponovo dobiti u klub, odnosno sanirati recidiv. Ako ne ide, nastojimo ga dobiti na ponovno liječenje. Netko posrne u recidiv, ali ga vratimo natrag i radi toga smo sretni. jer klub je kao jedna obitelj. 

Surađujemo i s drugim klubovima grada Zagreba, tako da im odemo u posjet, a i oni nama. Tako stječemo saznanja o radu drugih klubova. Svi članovi kluba su zadovoljni s radom kluba i ne vidim razloga da tako i ne ostane. Zadovoljni odlazimo u klub, a zadovoljni se i vraćamo. Ovo pišem zato jer mnogim liječenim alkoholičarima teško pada posjećivanje kluba. Ne znaju što time dobivaju, a što nedolaskom gube. Klub učvršćuje apstinenciju i gradi put u ljepšu budućnost. 

Klub liječenih alkoholičara (KLA)

Danas ne možemo niti zamisliti liječenje od ovisnosti o alkoholu bez klubova liječenih alkoholičara. Pokazali su se uspješnima za dugogodišnje apstiniranje budući da se ta ovisnost, kao i druge, nikada ne može potpuno izliječiti, već se može samo "zaliječiti", tj. držati pod kontrolom.

Bolničko liječenje od alkoholizma traje od 4 do 8 tjedana. Sasvim je jasno da se bolest koja je trajala godinama ne može "izliječiti" za to vrijeme. Tako je bolničko liječenje samo prvi korak na tom putu. Svi ostali koraci vezani su uz tjedne sastanke u klubu. Već za vrijeme bolničkog liječenja, pacijenti se upućuju u KLA u mjestu svog stanovanja i dužni su ga posjećivati jednom tjedno. Tako se već na početku svog liječenja upoznaju s načinom njihova rada. U bolnicama postoje terapijske zajednice u kojima se kroz razgovor nastoji doći do uvida u bolest svakog pojedinca individualno, no zbog velikog broja članova to nije moguće realizirati.

Klubovi s druge strane, pružaju mnogo intimniju atmosferu, zbog malog broja članova (do 12 obitelji). U KLA, uz terapeuta, važnu ulogu imaju i višegodišnji apstinenti, čije je iskustvo od izrazite vrijednosti za tek pristigle apstinente. Važno je naglasiti da je u klub pozvan, i preporuča se da dolazi, bar jedan član obitelji zajedno s apstinentom (bračni partner), kako bi se i on educirao o bolesti alkoholizma, te tako bio bolja podrška liječenoj osobi.
U klubovima vlada prijateljska atmosfera u kojoj si članovi međusobno pružaju podršku u apstiniranju. Osim o problematici alkoholizma, razgovara se i o mnogim drugim životno - važnim područjima. Kroz klub, članovi rade na sebi, upoznaju sami sebe, kristaliziraju svoje stavove o mnogim bitnim stvarima u svojem životu, te i na taj način profitiraju jer se često ponovno uspostavljaju kvalitetni obiteljski odnosi koji su bili narušeni zbog prisutnosti alkoholizma u obitelji. Nerijetko se članovi kluba druže i izvan tjednog sastanka u klubu te tako nastaju brojna prijateljstva. Nova prijateljstva su dragocjena članovima kluba, jer su se nakon liječenja morali odreći mnogih lažnih prijatelja s kojima nisu imali ništa zajedničko osim pijenja. Preporuča se dolaženje na klub najmanje pet godina, a najbolje bi bilo da se s tim ne prekida.

Za proces liječenja, apstinentima je važna podrška njihove obitelji. Stoga je potrebno uključivanje članova obitelji u sastanke KLA. Pri tom se ponajviše misli na bračne partnere budući da su se njihovi odnosi i uloge bitno poremetile zbog postojećeg alkoholizma, te je bračni partner - ovisnik, gotovo ostao bez svih nekadašnjih uloga, jer se na njega nije moglo računati i jer je kod njega dominirala uloga alkoholičara. U procesu liječenja, potrebna je ponovna podjela uloga u kojoj će ravnopravno sudjelovati i liječeni bračni drug. Zato je važno da to prihvati drugi bračni drug i ustupi mu neke svoje prisilno preuzete uloge od bračnog druga – ovisnika ( npr. uloge i majke i oca u jedne osobe). Na odnosu s djecom također je važno raditi, jer su djeca mnogo propatila zbog alkoholizma u roditelja. Lakše je razumjeti ponašanje roditelja - ovisnika u vrijeme pijenja, ako djeca nauče i shvate da on nije namjerno pio, nego je pio zato što je postao ovisan, tj. bolestan i svoju bolest nije mogao kontrolirati bez stručne pomoći.

Tko je alkoholičar?

Alkoholičar je osoba
• koja ne može bez alkohola
• opsjednuta s pijenjem, stalno ima razlog za pijenje; npr. proslava rođendana, imendana, rođenje, pobjeda ili poraz sportskog kluba, obilježavanje nečije smrti, završetak bolovanja ili godišnjeg odmora, svađa sa suprugom, bolest roditelja, loša politička ili šira ekonomska situacija
• koja ne može normalno funkcionirati dok ne popije
• koja može izdržati najdulje do šest mjeseci bez alkohola, a onda nadoknađuje propušteno
• koja ima trajni gubitak kontrole pijenja

SOCIJALNI ZNAKOVI ALKOHOLIZMA
(bračni, obiteljski, radni, društveni)
• gubitak kvalitetne komunikacije u braku; udaljavanje od supruge, ozbiljna seksualna udaljenost do odbojnosti, javljanje alkoholne ljubomore, svakodnevne ili učestale svađe, "tihe mise", fizički obračuni, prijetnje rastavom ili rastava
• udaljavanje od djece, izbjegavanje kontakata sa djecom zbog grižnje savjesti u pogledu lošeg roditeljstva, nedostatak osnovnih informacija o djeci – nepoznavanje njihovih razrednika, prijatelja, njihovih problema, potpuni gubitak komunikacije
postupno formiranje bolesnih obrazaca ponašanja kod svih članova obitelji - međusobno optuživanje, traženje krivca za nastali kaos
• problemi na radnom mjestu; degradiranje, nekompetentnost, osjećaj manje vrijednosti zbog opadanja kvalitete rada, otkaz-traženje isprike u neslaganju sa šefom, nečijem "smještavanju"
• ponašanje ispod očekivanog obrazovanog, socijalnog i kulturnog nivoa

FIZIČKI ZNAKOVI ALKOHOLIZMA
• crvenilo lica, alkoholičarski nos, ispucale kapilare na obrazima
• miris alkohola, iako je čovjek trenutačno trijezan zbog "natopljenosti" kože alkoholom
• "hod klauna" radi održavanja ravnoteže
• tremor ruku, nesanica
• mučna buđenja, jutarnja povraćanja

TKO MOŽE POMOĆI ALKOHOLIČARU DA ZAPOČNE LIJEČENJE?
• bračni partner
• roditelj
• dijete
• braća/sestre
• prijatelji
• obiteljski liječnik
• socijalni radnik
• svatko tko primjećuje njegov problem i spreman je o njemu otvoreno govoriti